PRELOM ILI IZBIJANJE ZUBA – RAZLOG ZA BRIGU???

     Povrede zuba i okolnih struktura izazivaju mnogo bola i stresa kako kod djece tako i kod roditelja, pa se prema tome svrstavaju u prvi stepen hitnosti. Učestalost ovih povreda jako varira jer se u obzir uzimaju različite dobne grupe, ali su najčešće između druge  četvrte godine života kada se razvija motorna koordinacija I djeca nisu sposobna da procijene rizike pri svom neuravnoteženom kretanju.

     Najčešći uzroci povreda su padovi, udarci o čvrste predmete,saobraćajne nesreće, a kod starije djece I adolescenata to su tuče, povrede prilikom sportskih aktivnosti…

Predispozicije za nastanak povreda mogu biti kada dijete ima isturene (protrudirane) gornje prednje zube, kratku gornju usnu (koja, kada je normalne dužine, ublažava udarac), neki psihološki faktori kao što su temperament ili stres.      Najčešće povrede su prelomi krunice i korijena zuba kao i potpuno izbijanje zuba, što uz krvarenje i moguću razderotinu usne daje vrlo stresnu sliku kako za dijete tako i za roditelje. Ono što je prijeko potrebno je smiriti dijete i otici u stomatološku ambulantu. Takođe je potrebno upamtiti vrijeme nastanka povrede, jer je to vrlo bitno za dalju terapiju, posebno ako je došlo do izbijanja ili preloma zuba pri čemu je otvorena pulpa (živac). U slučaju izbijanja zuba samo simren i pribran roditelj može pomoći djetetu. 

Šta učiniti ako dođe do izbijanja zuba?

     Ne paničiti, staviti hladne obloge i potražiti zub. Izbijen zub držati samo za krunicu i isprati u mlakoj vodi, nikako za korijen, ne čistiti ga prstima, četkicom, ne brisati i ne sušiti! Poželjno je pokušati vratiti zub u ranu držeći ga za krunicu, ako to uspije, fiksirati ga prstom ili zagrizom i tkao otići stomatologu. 
     Ako se zub iz nekog razloga ne može vratiti u alveolu (zubnu čašicu), potrebno je znati kako transportovati zub do ambulante. Prije svega, ne smije proći više od jednog sata od izbijanja. Zub potopiti u mlijeko, pljuvačku (u ustima uz obraz), vlažnu maramicu, fiziološki rastvor ili rastvor mlake vode i soli (2 dl vode i kašičica soli). Najgori način transporta je u suvoj maramici, gazi, krpi ili sl. 
     Ukoliko je zub pao na nečistu površinu potrebno je napomenuti stomatologu koji će dijete uputiti pedijatru radi prevencije tetanusa. 
     Stomatolog će, ako je to moguće, vratiti zub na mjesto, izvršiti imobilizaciju kompozitnim splintnom koji se nosi 7 do 15 dana, a pacijent je u obavezi da narednih godinu dana dolazi na kontrole. U slučaju da zub nije pronađen ili se ne može reponirati, stomatolog će zajedno sa ortodontom odrediti tok terapije. 

Smirenim djelovanjem roditelja, brzom reakcijom i hitnom posjetom stomatologu šanse za uspijeh terapije su veće.

PRVI STALNI ZUB – njegov značaj

   Čovjek, u svom razvoju, ima dva perioda nicanja zuba (difiodoncija), pa razlikujemo primarnu (mliječnu) i stalnu denticiju. Mliječna denticija se sastoji od 20 zuba (lat. dentes decidui), čije nicanje počinje u šestom mjesecu života. Stalna denticija se obično sastoji od 32 zuba (lat. dentes permanentes s. adulti), a počinju nicati od šeste godine života. Postoji i period tzv. mješovite denticije (kada su prisutni i stalni i mliječni zubi u ustima) i traje od 6. do 12. godine života.

   U stalnoj denticiji prvi se pojavljuje PRVI STALNI MOLAR ili tzv. ’šestica’ (niče između 5. I 7. godine). Zbog neadekvatne oralne higijene i zbog toga što ovaj zub nema svog prethodnika, kao i činjenice da roditelji često i ne primijete da je djetetu nikao zub, oni često bivaju podložni karijesu.

   Prvi stalni molar ima izuzetan značaj sa stanovišta dječije stomatologije, jer predstavlja sponu između karakteristika i navika koje su stečene u mliječnoj, a prenose se i na stalnu denticiju. Prvi stalni molar predstavlja najvažniji zub za razvoj i funkciju organa za žvakanje jer stabilnom interkuspidacijom podupire vertikalnu dimenziju lica i strukture viličnog zgloba. Niče oko šeste godine, atreba ga sačuvati do kraja života…

   Vrlo je bitno da roditelji imaju na umu da su oni odgovorni za pokvarene zube svoje djece, jer im nisu na vrijeme stvorili naviku pranja zuba prije i poslije spavanja. Oralnu higijenu treba započeti sa nicanjem prvog mliječnog zuba, kada dijete još nije ni svjesno, ali vremenom, četkicu i pranje zuba prihvataju kao sastavni dio dana, kao podsvjesnu obavezu prema sebi i svom zdravlju. Ako se taj period propusti, teško se nadoknađuje. Posljednja šansa je nicanje stalnih zuba i zato je vazno pratiti taj process. U slučaju loše higijene, karijes na prvom stalnom molaru se pojavljuje na okluzalnoj (griznoj) površini, najčešće u prva 24 meseca nakon nicanja. Da bi spriječili nastanak ovog oboljenja zuba a kasnije i njegov gubitak, moramo da djelujemo preventivno, a preventivno se moze djelovati samo na zdravim zubima, ako oni to nisu, onda je njihov vijek trajanja daleko kraći.

   ZALIVANJE FISURA je preventivna intervencija kojom se sprječava nastanak karijesa na griznoj površini bočnih zuba. U toku ove intervencije, površina zuba se premazuje tankim slojem specijalnog materijala namijenjenim za ove svrhe. Nakon vezivanja, ovaj material tokom vremena, oslobađa fluor i na taj način sprječava nastanak i razvoj karijesa. Zalivanje se izvodi na na mjestima na kojima postoji najveća vjerovatnoća da se razvije karijes zuba, a to su fisure molara. Zapravo, ova preventivna mjera se izvodi isključivo na bočnim i zdravim zubima, tako da je potrebno da roditelj na vrijeme, tj. neposredno nakon nicanja zuba primijete da se zub pojavio u usnoj šuplini, tako da je moguće blagovremeno reagovati .

   Uzimajući u obzir značaj prvog stalnog molara, preporučujemo zalivanje fisura, odmah nakon izbijanja zuba . Ovu preventivnu mjeru je potrebno da Mali pacijenti dopune adekvatnom oralnom higijenom i tako zagarantovano obezbijede potpuno zdravlje svojih usta I zuba.

   U Stomatološkoj ordinaciji “Kostadinović”, prijatnim pristupom svakom djetetu i upotrebom provjerenih i kvalitetnih materijala, osiguravamo prijatan boravak Najmlađih pacijenata kao i visok kavalitet svih stomatoloških intervencija.

BEZMETALNA KERAMIKA

   Decenijama su naučnici vršili istraživanja i tražili odgovor na pitanje, koji materijal može da zamijeni metalnu leguru koja čini osnovu metalokeramičkih mostova. Prvobitni rezultati nisu zadovoljavali dva suštinska zahtjeva: estetiku i čvrstoću. Neki od materijala su ispunjavali estetske uslove, ali sa takvom keramikom se nisu mogli praviti mostovi sa više od tri člana. Estetski prihvatljivi, ali jako krti i neotporni na jak mastikatorni pritisak.

   Nakon dugo vremena, pronađen je Cirkonijum oksid ZrO2 (Zirconium Oxid) koji je predstavljao revoluciju u pogledu ispunjavanja estetike i čvrstoće. Zbog svojih kvaliteta od cirkonijuma su mogli da se prave manji mostovi u bočnoj regiji, a estetika je bila na zavidnom nivou. To nije bio kraj, jer je trebalo pronaći materijal koji može da zamijeni metalnu osnovu kod mostova velikih raspona, sa više od četiri člana. Daljim istraživanjima došlo se do idealne kombinacije Yitriuma i ZrO2. Dobijena struktura je bila 4 puta jača od legure metala, tačka topljenja je na 1500C. Konačno materijal koji ispunjava sve fizičke i estetske zahtjeve.

   Ono što bezmetalnu keramiku izdiže daleko od metalokeramike su njene karakteristike. Jedna od najvažnijih karakteristika je potpuna biokompatibilnost. Organizam prihvata ovaj materijal bez ikakvih reakcija u vidu alergija, upala i tome slično, jer u nekim legurama metala kod metalokeramičkih mostova ima previše nikla, što dovodi do alergijskih reakcija. Odsustvo metala sprečava još jednu pojavu, pojavu galvanske struje, koja nastaje kada u ustima, uz prisustvo pljuvačke, se nalaze dva različito naelektrisana metala (metalokeramička navlaka i amalgamska(crna) plomba). Svojom čvrstoćom obezbjeđuje dugo postojanje u ustima, ne mjenjajući strukturu. Estetika je najveći ponos ovog materijala. Lakše čišćenje oko bezmetalnih krunica daje za rezultat zdrave desni koje imaju i do 50% udjela u estetskom učinku. Pošto je metal odsutan, transparencija keramike je znatno povećana, tako da svjetlost mngo bolje prolazi kroz navlaku i daje joj makslimano prirodan efekat. Posljednja stavka, ali ne i zanemarljiva je odsustvo prebojavanja gingive. Tamne fleke na desnima iznad metalokeramičkih navlaka su rezultat reakcije legure metala i pljuvačke, gdje nastali oksidi ’tetoviraju’ desni, kod bezmetalne keramike je to prošlost.

   Jedina mana ove vrste navlaka je njihova cijena koja je i do 2 – 2,5 puta veća od cijene metalokeramičkih navlaka. Na cijenu znatno utiče ni malo jednostavan način izrade.

   Navlake / krunice od bezmetalne keramike se izrađuju posebnom tehnologijom, CAD/CAM tehnologijom (Computer-Aided-Design/Computer-Aided-Manufacture). Nakon brušenja zuba, uzma se otisak. Taj otisak laserski aparat skenira u 196 tačaka po cm2, na osnovu čega softver pravi 3D model na ekranu. Prema tom 3D modelu CAD/CAM mašina, od keramičkih kockica, pravi osnovu za krunicu. Na tu osnovu se nanosi najkvalitetnija keramika.

   U odnosu na kvalitet i sve gore navedene prednosti, ni sama cijena nije prevelika mana. Trenutno, jedini način da se dobije maksimalna estetika, prirodni učinak sa odličnim fizičkim svojstvima je izrada navlaka od bezmetalne keramike.

VINIRI – estetske keramičke fasete

   Estetika je filozofska disciplina, koja se bavi ljepotom kao kvalitetom određenim svim onim što zadovoljava čula i čini jedan od sastavnih dijelova našeg života. Zadatak savremene rekonstruktivne stomatologije je da dentalnu kompoziciju koja se rekonstruiše učini lijepom, prirodnom i da je estetski uklopi u složeno okruženje. Izrazito brz napredak u kvalitetu estetskih materijala i tehnologija omogućili su oponašanje prirode bolje nego ikada i na taj način značajno podigli nivo estetike u rekonstruktivnoj stomatologiji.

Najčešće indikacije za izradu vinira su: promjena boje zuba, usljed velikih diskoloracija, kod devitalizovanih zuba koji su starenjem promijenili boju ili usljed velikih amalgamskih plombi; promjena položaja i oblika zuba, u slučaju rotiranih, traumatizovanih, skraćenih, abradiranih zuba, kod jedne ili više dijastema bez dugotrajnih ortodontskih tretmana uz promjenu boje, viniri su jedno od najboljih rješenja; funkcionalni razlozi, kada je problem otvoren zagrižaj, gubitak kontakata između gornjih i donjih zuba (okluzije), kod nekarijesnih oštećenja.

Postoje slučajevi kada ove estetske fasete nisu preporučljive. To su najčešće pacijenti sa parafunkcionalnim smetnjama i navikama (npr. bruksizam, grickanje predmeta), kada je cijela površina gleđi oštećena ili ostavlja manje od polovine zdrave krune zuba. Takođe, viniri nisu indokovani kod mliječnih zuba, zuba u nicanju, fluorisanih zuba, te kod pacijenata sa lošom oralnom higijenom i karijes predispozicijom.

Nakon pripreme i plana rada gdje se razmatraju i analiziraju različiti faktori koji utiči na izgled pacijentovog osmijeha pristupa se brušenju. Brušenjem su obihvaćene labijalne (prednje) strane zuba, sa kojih se skida od 0,3 do 0,5 mm gleđi. Ta činjenica dokazuje da se teži ka minimalno invazivnim metodama kako bi se uštedilo sto više zdrave zubne supstance. Nakon otiskivanja zbrušenih površina i laboratorijske izrade viniri se mogu cementirati.

Estetskim zahvatima na tvrdim zubnim tkivima moguće je u potpunosti promijeniti osmijeh pacijenta. Svaka estetska faseta mora da odgovara ličnosti pacijenta. Iako je za ovaj rad potreban zadovoljavajući nivo znanja vezan za parametre koji pridonose lijepom osmijehu, u postizanju zadovoljavajućeg osmijeha potrebno je ugraditi malo i svoje umjetničke vještine i kreativnosti.

DA LI PRAVILNO PEREMO ZUBE?

Pravilno i redovno održavanje oralne higijene je jedna od najvažnijih stvari koju možete učiniti za svoje zube i desni. Pod tim podrazumijevamo sve procese za održavanje usta zdravim.

Tri glavna koraka u održavanju dobre oralne higijene su: pranje zuba, čišćenje zuba koncem i redovne posjete stomatologu.
Glavna svrha oralne higijene jeste da spriječi stvaranje plaka - ljeplive materije koja se formira na zubima i sadrži bakterije. Plak nakupljen na zubima zbog loše oralne higijene, glavni je uzrok nastajanja oboljenja tvrdih zubnih tkiva, jer omogućava akumulaciju kiselina koju proizvode bakterije na površinu zuba. Kiselina demineralizuje zubnu gleđ i uzrokuje propadanje zuba (šupline na zubu-karijes). Zubni plak može napasti i desni i tako uzrokovati različite bolesti desni i parodontozu.
U oba slučaja, konačna posljedica loše oralne higijene je gubitak jednog ili više zuba.

Glavno sredstvo za održavanje oralne higijene ja četkica za zube, a pomoćna sredstva su pasta za zube,konac, čačkalice,rastvor za ispiranje usta...

DOBRA ČETKICA?

Dobra četkica treba da ima malu glavu da bi mogla doprijeti do svih dijelova usne duplje i zuba, vlakna treba da su sintetička, iste dužine i sa zaobljenim vrhovima, meke ili srednje tvrdoće (jer tvrde četkice mogu oštetiti desni).

Električne četkice mogu biti zabavne za korišćenje, posebno za djecu, njihova prednost je da što za kraće vrijeme naprave veći broj ciklusa četkanja pa se tako skraćuje vrijeme aktivnog četkanja ali mana je što upotrebom ove četkice izostaje masaža desni.
Pored standardnih četkica postoje još i interdentalne četkice za čišćenje interdentalnih (medjuzubnih) prostora, kao i četkice za pranje jezika.

KOLIKO PUTA DNEVNO TREBA PRATI ZUBE? 

Najbolji efekat se postiže ako se zubi operu ujutru odmah poslije ustajanja, nakon svakog obroka i uveče prije spavanja.
Najvažnije je pranje zuba prije spavanja, jer se ostatci hrane u toku noći hemijski raspadaju i štetno djeluju na zube, jer se u toku noći mnogo manje luči pljuvačka koja omogućuje samočišćenje zuba.

KOLIKO DUGO TREBA PRATI ZUBE?

Najkraće vrijeme za četkanje zuba je 2-3 minuta, mada se preporučuje 3-5 minuta!

PRAVILNA TEHNIKA PRANJA ZUBA? 

Prilikom pranja zuba najvažnije je da se obuhvate sve površine zuba i da se istovremeno vrši masaža desni.
Najprisutnija metoda i veoma jednostavna za izvođenje je tzv. klizna metoda četkanja zuba.
Prema ovoj metodi četkanje počinje od poslednjeg zuba gornje vilice sa desne strane. Četkica se prvo postavlja na spoljašnju površinu zuba i desni i vrši se vertikalni pokret odozgo nadole, što treba ponoviti najmanje šest puta.
Kada se očisti spoljašnja strana svih gornjih zuba, prelazi se na četknje unutrašnje strane.
Nakon toga se četkaju spoljašnje površine donjih zuba i to vertikalnim pokretima odozgo nagore i po završetku, prelazi se na unutrašnje površine.
Ovu metodu pranja zuba, djeci je najlakše objasniti da gornje zube peru „kako pada kiša“ (odozgo nadole) a donje „kako trava raste“ (odozdo nagore). Grizne površine gornjih i donjih zuba se četkaju se pokretima četkice unaprijed i unazad. 

Treba napomenuti da se sa standardnom četkicom očisti samo 60% od ukupne površine zuba, zato je čišćenje potrebno upotpuniti koncem, interdentalnom četkicom kao i rastvorima za ispiranje usta.

KOJE ZUBNE PASTE DA KORISTIMO?
Pasta za zube je pomoćno sredstvo za održavanje oralne higijene. Ona potpomaže mehaničko dejstvo četkice za zube u otklanjanju naslaga sa zuba i desni i otklanja neprijatan zadah iz usta.
Jedino što je važno pri izboru paste je da sadrži fluor i da se redovno koristi.
Pranje zuba pastama koje sadrže fluor jedan je od najčešćih i najsigurnijih načina prevencije karijesa.
Idealna koncentracija fluora u pastama za zube bi morala da bude između 1.000 i 1.500 ppm,što bi trebalo da piše na pakovanju.

Djecu treba naučiti da pastu treba ispljunuti nakon pranja zuba. Zato je najbolje da djeca koriste malu količinu paste,veličine zrna graška, da u slučaju gutanja, dijete ne proguta veliku koncentraciju flora,koji tako unesen u organizam, može štetno da djeluje.

PRAVILNA TEHNIKA + DOBRA ČETKICA + DOVOLJNO ČESTO + DOVOLJNO DUGO = ZDRAVI ZUBI

STRAH OD STOMATOLOGA

Jedan od osnovnih razloga zanemarivanja oralnog zdravlja u današnje vrijeme jeste strah od stomatologa. Neprijatnost i strah od stomatoloških zahvata su glavni razlozi koji dovode do zapuštanja oralne higijene i izbjegavanja liječenja. Zbog toga se ovom problematikom treba ozbiljnije pozabaviti i pomoći pacijentima da je sto brze prevaziđu i motivisati ih na redovne posjete bez straha.

Kako nastaje strah?

Osobe koje se plaše stomatoloških intervencija, svoje prvo negativno iskustvo su najčešće imale u djetinjstvu. Nerijetko, neki od zahvata, instrumenti ili mirisi asociraju na ranija loša iskustva sto povećava strah od stomatologa. Kod djece koja nisu imala susret sa stomatologom i stomatoloskom ambulantom strah najčešće pobuđuju priće vršnjaka, pa čak i rodjitelja, sa lošim iskustvom koje su cesto preuveličane i dodatno stvaraju lažnu sliku. Pored djece, u priče iz okruženja mogu povjerovati i odrasli, sto je mnogo složenija situacija. Tada,tako uplašeni, pribjegavaju ''narodnoj'' medicini, kao sto je ispiranje usta alkoholnim pićima ili stavljanja lijekova u karijesom razoren zub. Strah mogu izazvati, pored zvukova, igala i mirisa, sami stomatolozi svojim neprijatnim pristupom, hladnoćom, nezainteresovanošću za tegobe pacijenta, nepažljivim i grubim radom, itd.

Kako izbjeći strah kod djece?

Svako dijete će prihvatiti saradnju sa terapeutom samo ako je ona adekvatno ponuđena. Najbolji način sprečavanja pojave straha je da se na vrijeme (već oko druge godine života) počne sa upoznavanjem djeteta sa ordinacijom, instrumentima i osobljem. Da bi to uspjelo, potrebna je kreativnost stomatologa, da animira dijete I kroz igru upozna sa instrumentima, npr. vožnjom na stolici, sondu predstaviti kao čačkalicu, mašinski nasadni instrument kao pčelicu, puster kao fen, sisaljku kao mali usisivač,plombu kao zvjezdicu, a potom zube premazati ­­­‘’finom kremicom’’ koja čuva zube...Nista od toga ne izaziva bol, vec djeci stvara jednu prijatnu atmosferu, stiču povjerenje u stomatologa i prihvate ga kao prijatelja, što je i najbitnije. Takođe, podjednako je važno da se pri prvom susretu ne vrši nikakva intervencija, kao ni u narednim posjetama, sve dok dijete ne stekne povjerenje. Ako je strah već prisutan, onda je prijeko potrebna i saradnja roditelja koji će dijete finim razgovorom pripremiti i upoznati ga gdje i zašto ide. Roditelj ne bi trebao da se miješa u razgovor između stomatologa i djeteta, posebno ako dijete odmah ne prihvati saradnju. Ako se tada počne histerično ponašati ili insistirati na odgađanju intervencije, najbolje je da se udalji, jer time ne samo što će otežati rad stomatologu, nego će i samo dijete biti znatno nesigurnije. U toku intervencije je poželjno pohvaliti dijete, dati mu nagradu, što podiže samopouzdanje i dozvoliti da i ono učestvuje, tako što cemo mu npr. dati da pridrzi sisaljku, kako bi steklo utisak da je i ono dio tima. Dovesti dijete na vrijeme u ordinaciju, znači smanjiti rizik od pojave straha, veći izbor terapija, manje bola, neprijatnosti, kao i manji finansijski troškovi.

Postoji li riješenje da se strah prevaziđe?

Kako bi se umanjio strah, potrebno je pronaći stomatologa u kojeg se može steći povjerenje. Stomatolog mora da ima razumijevanja, strpljenja i vremena. Poželjno je da pacijenti dobiju kratak opis prije same intervencije kako bi se pripremili. Kod pacijenata koji imaju strah od stomatologa, intervencije bi trebale biti sto kraće uz obaveznu primjenu lokalne anestezije, koja je danas sastavni dio svake intervencije, što će postepeno uticati na to da se pacijent oslobodi.

Zadovoljan i nasmijan pacijent je najveće priznanje za stomatologa i zato bi trebalo da učinimo sve da intervencije budu što ugodnije za pacijenta, tako će zadovoljstvo biti obostrano.

REKURENTNE AFTOZNE ULCERACIJE – AFTE



   Rekurentni aftozni stomatitis – afte, poznate kao i aftozni stomatitis karakteriše pojava bolnih oralnih ulceracija u usnoj šupljini čija je odlika rekurentnost (pojavljivanje) u određenim intervalima od nekoliko dana do nekoliko mjeseci ili godina. To je hronično zapaljensko stanje koje karakteriše pojava bolnih jedne ili više ulceracija (afti) na oralnoj sluzokoži kod pacijenata koji nemaju druge znakove bolesti.

   Etiologija (uzrok) još uvijek je nepoznata, odnosno nejasna, a odskoro se smatra da ćelije zadužene za imuni odgovor organizma igraju značajnu ulogu u patogenezi ove bolesti. Bolest može biti uzrokovana preosjetljivošću na L-formu Strepto-coccus sanguis-a, koja je normalni stanovnik oralne flore čovjeka.
U nastanak bolesti uključeni su mnogi predisponirajući faktori kao što su: trauma, genetika, infekcija, alergija, sistemske bolesti, hormonski poremećaj, emocionalni stres, infekcija HIV-om i dr.
Kod djece se javljaju često (nešto češće kod djevojčica), ali tek nakon 6. godine života. Afte su najčešće lokalizovane na pokretnoj, vlažnoj oralnoj sluzokoži obraza, tvrdog i mekog nepca, uvule (resice), sluzokože usana, jezika i poda usta. Generalo se smatra da se one javljaju kod 10-30% cjelokupne populacije.

Male aftozne ulceracije se najčešće javljaju u vidu okruglih, plitkih, bolnih erozija veličine 3-6mm. Ulceracije su prekrivene žućkasto-bjeličastim membranama i oivičene su karakterističnim tankim crvenim oreolom (prstenom). Afte su pojedinačne ili multipne (2-6), a nakon 6-12 dana nestaju, neostavljajući ožiljke.

Pojava velike afte dosta je rijetka kod djece, izuzetno je bolna i nakon izlječenja može ostaviti ožiljak. Veličina afte je 1-2cm, dok njihov broj varira od 1 do 5. Ulceracija je ovalna, duboka, ima izgled kratera sa izdignutim crvenim ivicama. Traje 3-6 nedelja ili duže.

Herpetiformne afte se rijetko javljaju u djece, mnogobrojne su (10-100), plitke i bolne, a raspoređene u vidu grozdova, a veličina im se kreće od 1 do 2mm. Traju 1-2 nedelje, nakon čega nestaju neostavljajući ožiljke.

Kako je uzrok nepoznat terapija je simptomatska, a sastoji se u lokalnom tretmanu da bi se ublažio bol (aplikacija gelova). Kod velikih ulceracija moguće je direktno ubrizgavanje kortikosteroida.
Sistemski tretman se koristi samo u izraženim slučajevima kada se afte često pojavljuju. Prepisuju se imunosupresivni i antibakterijski lijekovi, promene se premazuju steroidima. Povoljno se pokazala primjena ultrazvuka niskog intenziteta.

F L U O R I D I  

U  P R E V E N C I J I  K A R I J E S A

Od svih preventivnih mjera koje se primjenjuju u cilju sprječavanja karijesa, najvažnije mjesto pripada primjeni preparata FLUORA. Karijes počinje na površini gleđi pojavom bijele mrlje, kao rezultat demineralizacije gleđi. 
U ovoj fazi bolest je reverzibilne prirode i može se profilaktičkim mjerama, primjenom preparata fluora, postići restitutio ad integrum. 

Fluoridi se mogu primjenjivati endogenim (sistemskim) i egzogenim (lokalnim) putem. Endogene metode podrazumijevaju sistemsko djelovanje fluorida i najefikasnije su ukoliko se koriste u vrijeme mineralizacije zuba. Od brojnih mogućih metoda, danas se kao najefikasnija preporučuje fluorisanje vode za piće. U slučajuda se ova metoda iz bilo kog razloga ne može 
upotrijebiti, preporučuje se davanje tableta fluora, fluorisanje kuhinjske soli i sl.

Egzogene metode podrazumijevaju lokalno aplikovanje fluorida na površinu zuba, radi stvaranja kvalitetnije površine gleđi, koja bi bila otpornija na kariogene nokse. Na površinu zuba se mogu aplikovati preparati fluora visoke (profesionalna aplikacija želea), srednje (rastvori i želei) i niske (rastvori i paste za zube) koncentracije. Pranje zuba pastama sa fluorom je važna mjera u prevenciji karijesa. 
Efikasnost paste za zube sa fluorom zavisi od ponašanja pojedinca i cijele porodice u smislu redovne upotrebe ovog proizvoda. 

Pozitivan profilaktički efekat fluora, kod pacijenata sa visokim rizikom za karijes, može se dobiti jedino profesionalnom aplikacijom visoko koncentrovanih fluorovih preparata četiri puta godišnje, s tim da je uz ovo neophodno i održavanje oralne higijene pastama sa fluorom, minimalno dva puta dnevno u trajanju od najmanje 2 minuta. 
Mehanizam djelovanja fluora izgleda tako što fluor vezuje za sebe kalcijum iz pljuvačke stvarajući tako kalcijum-fluorid. Novonastalo jedinjenje formira jedan zaštitni sloj na površini gleđi i započinje process remineralizacije. 
Na kraju, kao najvažnija preventivna mjera smatra se unošenje fluora u organizam tokom trudnoće. U trudnoći se razvijaju klice svih zuba, te prisustvo fluora može samo da pomogne u stvaranju kompaktnije gleđi i otpornosti zuba djeteta na karijes tokom kasnijeg perioda navikavanja na četkicu i pranje, jer taj period je neizvjestan i ne znamo kada će dijete prihvatiti četkicu kao sastavni dio života. 
O dozama fluora i načinu unošenja trebalo bi konsultovati stomatologa. 

C H E I L I T I S – BOLEST USANA



Bolesti usana su jako rasprostranjene: od običnih ispucalih usana i žvala do znatno rjeđih prekanceroznih stanja. Heilitis može da se javi kao samostalna bolest ili kao simptom u okviru težih bolesti. Posljedica je pušenja, grickanja usana, nedostatka B vitamina, malokrvnosti, šećerne bolesti, infekcija...

Ispucale usne (ljuspasti heilitis, cheilitis exfoliativa)
Ispucale usne su najčešća bolest usana. Zahvata uglavnom donju usnu. Posljedica je loših navika, kao što su pušenje i grickanje usana. Znatno doprinose nedostatak B vitamina, kao i djelovanje sunca i vjetra. Češće se javljaju kod djece, I to u proljeće i jesen. Gornji sloj rumenog dijela usne se ljuska. Bolesnik osjeća neprijatno peckanje i sušenje usana. To ga tjera da ih liže, što još više pogoršava stanje. Ovaj oblik heilitisa može da bude otporan na liječenje. Ono se sastoji u zaštiti usana mastima (borogal, grožđana mast) koje ujedno smanjuju osjećaj suvoće.

Sunčani heilitis (cheilitis solaris)

Ovaj oblik heilitisa nastaje pod uticajem sunčevog zračenja, posebno ako je vazduh suv, duva suv vjetar ili postoji pješčana prašina. Javlja se u toplijem dijelu godine. Češće se javlja kod muškaraca, posebno kod radnika izloženih suncu. U akutnom sunčanom heilitisu na usnama se javljaju plikovi, čijim prskanjem nastaju rane pokrivene žućkastom krastom. Promjene su jako bolne. U hroničnom obliku koji je znatno češći tegobe su blaže, ranice su znatno manje. Dominira stvaranje i otpadanje ljuskica iza kojih ostaju ožiljci u vidu bijelih linija. Kod osoba sklonih ovom oboljenju bolest se javlja u mladosti i ponavlja se svakog ljeta. Bolesnik treba da izbjegava sunce i više puta dnevno da maže kremu sa Salolom.

Alergijski heilitis
Alergijski heilitis je uglavnom bolest mladih žena. Posledica je alergije na neki saatojak karmina, veoma rijetko na dijelove proteze. Odjednom se javlja otok i crvenilo obe usne. Žena osjeća pečenje usana. Mogu da se jave plikovi. Njihovim pucanjem nastaju bolne rane. Potrebno je da se odmah skine karmin i namaže antihistaminska mast.

Klimakterični heilitis

Kod žena u klimakterijumu, zbog manjka ženskih polnih hormona, sluzokoža usana je suva i lako puca. Usne izgledaju slično kao kod običnog ljuskastog heilitisa. Žena osjeća suvoću usana i teško ih pokreće. Osjećaj suvoće se smanjuje korišćenjem neutralnih masti.

Heilitis uglova usana (cheilitis angularis)

To su obične žvale, čijoj pojavi pogoduje nedostatak vitamina B9 i B12, infekcija candidom albikans, bakterijama (stafilokoke), povrede tokom stomatoloških intervencija. Kod starijih heilitis može da bude posljedica niskog zagrižaja zbog nedostatka zuba, atrofije mišića ili loše urađene zubne proteze. Najprije se javlja crvenilo u uglovima usana, obično obostrano. Crvenilo se širi i od uglova usana prema koži se javljaju bolne pukotine, ponekad pokrivene krvavim krastama. Bolesnik osjeća peckanje u uglovima usana i bol pri žvakanju i govoru. Ovo stanje traje dok se ne ukloni njegov uzrok, a to je neretko godinama. U slučaju infekcije bakterijama koriste se antibiotske masti, kod infekcije gljivicama antimikotici u obliku masti.

Žlezdani heilitis

Ovo je bolest nepoznatog uzroka. Primjećeno je da se u pojedinim porodicama češće javlja. Uvećane su sitne pljuvačne žlijezde u sluzokoži usana. To je najizraženije na sredini donje usne. Obe usne su uvećane i bolne. Bol se pojačava pri govoru i jelu. Liječi se antibiotskim mastima, ponekad rendgenskim zračenjem. Antibiotik može da se aplikuje i elektroforezom.

Granulomatozni heilitis

Granulomatozni heilitis je hronična bolest nepoznatog uzroka. Postoji mogućnost da na pojavu bolesti utiče infekcija ili alergija. Bolest se ispoljava tvrdim, bezbolnim, elastičnim otokom donje, rjeđe gornje usne. Ponekad su uvećane vratne limfne žlijezde. Bolest može da se javi samostalno ili u okviru Melkersson-Rosenthal -ovog sindroma. Bolest se teško liječi. Primjenjuju se sistemski kortikosteroidi (tj. u obliku tableta). U slučajevima otpornim na liječenje, usna može da se smanji hiruškim putem.

Farmerska usta ili Aktinički heilitis (Cheilitis actinica)

Ovaj heilitis se često naziva farmerska usta jer se najčešće javlja kod poljoprivrednika koji dosta vremena provode na suncu. Aktinički heilitis je prekancerozno stanje. Promjene se javljaju uglavnom na donjoj usni, jer je ona izloženija suncu. Sluzokoža usne je najprije crvena, suva i ljuska se. Čovjek osjeća stalnu suvoću. Usne ponekad otiču. Kasnije sluzokoža postaje bjeličasta (promjena se zove keratoza), gubi se oštra granica između rumenog dijela i kože. Linije na usnama postaju jako izražene. Dok su ostali oblici heilitisa više neprijatni nego opasni, neliječen aktinički heilitis može da dovede do karcinoma. To se češće javlja kod osoba koje puše, imaju lošu higijenu usne duplje ili imaju stalnu iritaciju usana npr. loše urađenom protezom. Komplikacija se sprječava korišćenjem zaštitnih krema.

HERPES NA USNI



Herpes je virusna infekcija koja se pojavljuje kada je čovjekov organizam i imunitet jako oslabljen. Obično traje 10-ak dana, no ima i tu sposobnost da se nakon nekog vremena ponovo aktivira. Može nastati na bilo kojem dijelu tijela. Najpoznatiji je herpes na usni te području oko usana, koji osim što nastaje kada je imunitet oslabljen, može nastati i od sunca i od visoke temperature.

Simptomi herpesa na usnama, ili takozvane herpes-simplex infekcije kože i sluznice:
• sitni ili mali mjehurići, ispunjeni svijetlom tekućinom, na usnama ili posebno na graničnom području između kože i sluznice;
• izbija iznenada, uz prilično neugodno peckanje;
• mjehurići se nakupljaju u kolonije na crvenoj podlozi;
• često je popraćeno naticanjem krajnika.

Herpes-simplex virusi naseljavaju se u živcima, a nakon dva dana pojavljuju se prvi znakovi infekcije, čiji se neugodni intenzitet simptoma pojačava do šestog dana. Tada na snagu stupaju obrambene snage imunološkog sistema koje sprječavaju daljnje širenje. Otprilike nakon sedmog ili osmog dana mjehurići se isušuju i na kraju potpuno nestaju.

Vrlo često mala djeca obole od prve herpes-simplex infekcije, ali često bez gotovo ikakvih simptoma. Virusi se prenose kapljičnom ili mazivom infekcijom. Oko 85 posto svih odraslih osoba imaju bogato razvijena antitijela protiv virusa, međutim, tko jednom u sebi nosi virus, nikada ga se neće riješiti jer – virus ostaje u tijelu cijeli život.

HERPES NA USNI – LIJEČENJE: Najvažnije je stimulisati tj. osnažiti imunološki sistem. Pomaže i vanjska terapija kremama koje sadrže cink. Bitno je smanjiti i količinu stresa koji vam oslabljuje imunitet. Pomažu i mirovanje i toplina. Izbjegavajte opojna sredstva, kao što su alkohol, kava i nikotin.

Liječenje voćem i povrćem:
• Vitamini i elementi u tragovima imaju značajnu ulogu u izgradnji imunološkog sistema. Posebno su važni svi B-vitamini kojih ima u krompiru, mahunarkama, raznom povrću te žitaricama; zatim, vitamin A kojeg se može naći u mrkvi, špinatu, brokulama, blitvi, bundevama, lubenicama, marelicama te kajsijama; vitamin E kojeg ima u biljnim uljima, proizvodima od soje te kukuruzu; i selen kojeg ima u gljivama, crnom i bijelom luku.

• Element cink u tragovima također je oružje imuniteta. Nedostatak cinka je vrlo raširena pojava i jedan je od glavnih uzroka oslabljenog imuniteta. Cinkom su bogate mahunarke, orasi, sjemenke i razno zrnje.

Opšta istraživanja su pokazala su da je 80 posto populacije zaraženo virusom te da 20 posto zaraženih ima problema s čestim izbijanjem herpesa na usnama.

TVRDE ILI MEKANE ČETKICE??? 

   Danas su u ponudi različite četkice za zube, različitog oblika, tvrdoće, broja vlakana pa se razlikuju meke, srednje tvrde i tvrde četkice.
   Uvijek je potrebno odabrati takvu četkicu koja najbolje priliježe uz zube i s kojom se najlakše rukuje. Takođe se mora paziti da četkica ne bude suviše tvrda, jer se tvrdom četkicom i nepravilnim četkanjem zuba mogu oštetiti posebno u području zubnog vrata gdje je gleđ najtanja. Grubim i nepravilnim četkanjem stvaraju se klinasta udubljenja na vratu zuba, a takođe se može oštetiti i sluznica (gingiva) na kojoj nastaju pliće ili dublje bolne ranice. Na mjestu oštećenja zuba javlja se preosjetljivost, pogotovo prilikom pranja zuba ili uzimanja hladnog pića i hrane, a na mjestu oštećene gingive pojavljuje se ozljeda koju prati osjećaj nelagode, peckanja i bola.
 

  Ranice na gingivi najčešće brzo prolaze, bez ikakve terapije, a u slučaju da sporo cijele potrebno je otići na pregled stomatologu. Stomatolog će takođe zbrinuti ispunom klinaste defekte na zubima i dati pacijentu potrebne upute o ispravnoj metodi četkanja zubi i odgovarajućem izboru četkice kako bi se spriječio nastanak novih oštećenja. Bez obzira na intervenciju stomatologa, oštećenja, daljom upotrebom tvrdih četkica i nepravnilnom tehnikom pranja, mogu biti samo veća, a rješenja radikalnija.
   

   Kada je izbor tvrdoće četkice u pitanju, istraživanja su pokazala da su MEKE četkice efikasnije u čišćenju, kao i očuvanju zdravlja zuba. Meke četkice imaju posebna meka vlakna, a pored njihove mekoće bitan je I njihov broj. Što je veći broj vlakana četkice, tim bolje po zubnu gleđ i desni. Njena gusto raspoređena mikrovlakna dosežu u svaki kutak međuzubnog prostora i omogućavaju ugodno pranje zuba (naravno uz pravilnu tehniku) bez oštećenja i ozlijede.
Upotreba mekih četkica, prvih dana, daje osjećaj neopranih zuba, ali to je samo nedostatak one sile koju je tvrda četkica projektovala na zube i okolna tkiva. Nakon nedelju dana upotrebe stvara se potpuna navika. Koliko je tvrda četkica bila gruba prema vašim zubima najbolje moze pokazati mini test koji možete sami napraviti. Perite zube mekom četkicom desetak dana i onda samo jednom operite zube svojom starom, tvrdom četkicom. Od samog početka pranja bice vam jasno kako tvrda četkica dovodi do oštećenja tvrdog i mekog zubnog tkiva.
  

   Zbog niza svojih prednosti, danas se meke četkice preporučuju, dok tvrde četkice lagano postaju istorija. Kada pravilnoj tehnici pranja zuba dodamo mekanu četkicu sa velikim brojem vlakana, zubnu pastu sa minimum 1500 ppm fluora u svom sastavu, konac I rastvor za ispiranje usta onda imamo kompletirana sredstva za higijenu, samo još da to postane svakodnevnica…

VAŠI ZUBI SU OSJETLJIVI?



Osjetljivost zuba je vrlo česta pojava. Dentin je zubno tkivo građeno od sitnih kanalića u kojima se nalaze nervni završeci iz zubne pulpe. U kruničnom dijelu zuba gleđ prekriva dentin i ako se gleđ ošteti svi nadražaji iz spoljašne sredine direktno dolaze u kontakt sa nervnim vlaknima u dentinskim kanalićima. Tada se javlja jak, sjevajući bol najčešće nakon konzumacije hladnih ili toplih, kao i slatkih ili kiselih namirnica i pića, udisanje hladnog vazduha,itd. Uzroci osjetljivosti su: karijes, kada se pojavi na zubu, razara gleđ i stvara direktnu komunikaciju između dentina i spoljašne sredine. U početku se javlja bol na većinu nadražaja dok ne izazove infekciju pulpe (zubnog živca) kada nastaju konstantni bolovi, upalni procesi koji dovode do liječenja zuba. 

 Škripanje zubima (bruksizam), nesvjesna loša navika koja se najčešće odigrava u snu, dolazi do trošenja i pucanja gleđi i umora žvaćnih mišića. Samo uz pomoć određenih zaštita ovaj process može se zaustaviti.

Agresivno pranje zuba prilikom čega se može ozbiljno oštetiti gleđ i to u vratnom dijelu zuba, uz samu gingivu (desni) gdje je ona najtanja. Pored gleđi može se oštetiti i gingiva, tj. sam spoj gingive i zuba, uslijed čega dolazi do njenog povlačenja. Oštećena gleđ, ogolićen korijen zuba su posljedice neadekvatne tehnike pranja kao i pogrešnog izbora četkice. Tvrda četkica, prekomjerna sila i pogrešna tehnika će sigurno dovesti do osjetljivosti zuba, a vrlo brzo i do većih problema. Povlačenje desni se ne javlja samo kod mehaničkih oštećenja četkicom, nego je jedna od faza parodontopatije, što takođe uzrokuje osjetljivost zuba. 

Izbjeljivanje zuba će sigurno dovesti do osjetljivosti, jer gelovi za izbjeljivanje uglavnom u sebi sadrže određene kiseline koje nagrizaju gleđ i čine je poroznom. Takva gleđ će propustiti spoljašnje nadražaje do dentina. Pored toga, ako se ne prestane sa konzumiranjem cigareta i obojenih pića u narednih desetak dana dok se porozna gleđ ne oporavi, mnogo će intenzivnije primati pigmente i tako učiniti izbjeljivanje uzaludnim.
Pretjerana konzumacija kiselih i slatkih namirnica dovodi do pojave osjetljivosti zuba, jer kiseli sastojci oštećuju gleđ i zajedno sa slatkim stvaraju pogodnu sredinu za razvoj bakterija koje izazivaju karijes.

Nedavna stomatološka intervencija u vidu uklanjanja zubnog kamenca ili plombiranja zuba može izazvati osjetljivost kao nuspojavu. Nakon par dana reakcija bi trebalo da nestane, a ako se to ne dogodi, obavezno obavjestiti stomatologa.

Oštećena plomba može da izazove bolnu osjetljivost, ako je usljed vremena izgubila svoja svojstva ili nova plomba neadekvatno postavljena. U oba slučaja uglavnom postoji mikroprostor između plombe i zuba kroz koji prolazi spoljašnji nadražaj. Javljaju se reakcije i na novu plombu, jer njenom postavljanju prethodi upotreba kiseline koja može da iziritira pulpu.

Ovo su najčešći uzroci osjetljivosti zuba i ako se na vrijeme uklone posljedica skoro i da nema, ali ako se zanemare, mogu izazvati dosta veće probleme praćene ozbiljnijim tegobama. Potrebno ne preduzeti preventivne mjere (mekana četkica, upotreba umjerene sile i pravilna tehnika pranja) i promijeniti loše navike kako bi se izbjegla ova nelagoda.