LASERI ZA MEKA TKIVA

     Afte, analgezija, absces, hemostaza, produženje kliničke krune zuba, sterilizacija kanala korijena-endodoncija, fibromi, fistule, frenulektomija, gingivoplastika, herpes labialis, hipersenzitivni dentin, periodontitis, periimplantitis, izbjeljivanje zuba, otvaranje gingivalnog sulkusa... Ovo su samo neke od indikacija (ima ih oko 40) za primjenu lasera za meka tkiva.

Laseri i laserska tehnologija se danas koriste u brojnim medicinskim i stomatološkim indikacijama. Efekat lasera na meka tkiva obezbjeđuje manje invazivnu, hirurgiju bez krvi, minimum postoperativnih komplikacija i intervenciju bez bola. Klinička istraživanja su potvrdila da postoje razlike u reakciji tkiva u zavisnosti da li je incizija u mekom tkivu urađena skalpelom ili laserom. Naime, poslije upotrebe lasera uočeno je brže zarastanje i značajno manji ožiljak, redukcija postoperativnog bola i znatna ušteda vremena.

Lasersko izbjeljivanje zuba Elexxion AG aparatom vrlo često zamjenjuje se ZOOM tehnologijom iako postoji jedna vrlo bitna razlika, a to je primjena lasera kao aktivatora gela u odnosu na halogeno (plavo) svjetlo. Ovo je vrlo učinkovita metoda jer većina pacijenata bude vrlo zadovoljna postignutim rezultatima nakon samo dva tretmana.a

Postupak je vrlo brz i jednostavan. Na zub se nanese hidrogen peroksid gel, a onda se svaki zub osvjetli laserom. Ekspozicija laserskom zračenju ne traje više od 2 minute. Prednost izbjeljivanja zubi laserom je bezbolnost metode, te u odnosu na zoom tehnologiju ne dolazi do zagrijavanja mekih i tvrdih tkiva.

Primjena lasera u endodontskoj terapiji vezana je prije svega za kanalsku terapiju i u određenim slučajevima se koristi kod endodontskih hirurških zahvata (apikotomija). Naravno, najvažnija uloga laserskog zraka je u sterilizaciji očišćenog i obrađenog kanala korjena odnosno u sterilizaciji parakanalnog sloja zidova kanala. Poslije adekvatne preparacije u kanal se unosi tanko optičko (kvarcno) vlakno (300-350µm) koje omogućava da svjetlosni zrak prodre u dentinske zidove i druge akcesorne kanale (do 150µm) i "uništi" zaostale bakterije. Poslije primjene lasera čak i kod velikih periapeksnih lezija nisu uočeni bolni simptomi niti komplikacije poslije endodontskog zahvata.

U poređenju s tradicionalnim metodama i hirurškim uređajima, laseri su nježniji, predvidljiviji te u mnogim slučajevima bezbolni i bez primjene lokalnog anestetika. Liječenje i oporavak pacijenta traju kraće i manje su neugodni. Laser predstavlja evoluciju u dentalnoj medicini i podrška je standardnim stomatološkim procedurama.

    ZUBOBOLJA NA GODIŠNJEM ODMORU

      Stiglo je ljeto, vrijeme godišnjih odmora. Vi željno iščekujete dan kada ćete spakovati kofere i krenuti ka sunčanim plažama. Nerijetko, zasluženi odmor pokvare komplikacije vezane za zube. Teško je dati odgovor zašto se takve stvari dešavaju za vrijeme odmora, praznika ili subotom uveče. Jedna od teorija je da sve što je tokom stresnog perioda bilo potisnuto, u stanju mirovanja i kada sve prođe, javlja se kao reakcija na stres. Bilo kako bilo, evo par savjeta šta raditi ukoliko se jave problemi sa zubima na odmoru, daleko od stomatološke ordinacije:

1.     ZUBOBOLJA

Kratak opis od čega nastaje kakav bol:

Karijes - Intenzivan tišteći bol ili oštar bol u dodiru zuba s vrućim ili hladnim. 

Upala pulpe - Pulsirajući jak bol koji se stalno pojačava, zahvata obraz i sljepoočnicu. 

Rast umnjaka - Bol na samom kraju zubnog niza, širi se ka uhu. 

Paradontitis - Bol u predjelu desni. 

Upala tkiva - Postojan intenzivan bol koji se pojačava pritiskom na zub. 

Obavezno sa sobom ponijeti analgetike (brufen, nimulid, paracetamol, kafetin...), rastvore za ispiranje usta (Listerin, Parodontax, Curasept). U slučaju pojave otoka, hladne obloge spolja. Ispirati usta rastvorom vode i soli (čaša mlake vode i supena kašika soli). Nikada nemojte stavljati smrvljen aspirin u zub ili u bilo koju ranu, niti ispirati usta rakijom, jer može doći do ozbiljnih oštećenja tkiva.

2.     RASCEMENTIRAN MOST ILI NAVLAKA

U apotekama mozete pronaći neko od stredstava za pričvršćivanje proteza koje može poslužiti kao prva pomoć. Izbjegavati žvakanje hrane na tu stranu. Nikako nemojte pokušavati zalijepiti most ili navlaku super lijepkom.

3.     PRELOM ZUBA

Prelom zuba se može dogoditi u bilo kojoj situaciji, za vrijeme ručka, sportskih aktivnosti, pada...Obavezno popiti analgetik, a ako se javi krvarenje, zagristi maramicu 10-ak minuta. Odlomljeni dio zuba sačuvati, ako je moguće, jer može poslužiti u rekonstrukciji zuba. U slučaju izbijanja kompletnog zuba, uviti zub u mokru maramicu ili ubaciti u čašicu sa mlijekom i potražiti najbližeg stomatologa.

4.     APSCES

Vrlo jak bol (zuba), praćen otokom koji je tvrd i jasno ograničen. Ispirati usta rastvorima, hladne obloge i hitna posjeta stomatologu.

Sve kompilkacije, koje vas mogu zadesiti i pokvariti odmor koji ste čekali godinu dana, se mogu otkloniti posjetom stomatologu. Redovnim pregledima, bar dva puta godišnje, možete izbjeći neprijatne situacije ne samo na odmoru nego tokom čitave godine.

APIKOTOMIJA

Apikotomija je hirurška intervencija uklanjanja vrha korijena zuba i okolnog patološkog procesa, granuloma ili ciste, koja se sprovodi kada nije moguće izliječiti zub konzervativnim metodama. U najvećem broju slučajeva postupak je uspješan i omogućuje sanaciju i očuvanje zuba, koji bi u protivnom bili osuđeni na vađenje. 

Patološki proces (granulom) predstavlja infekciju hroničnog tipa koji je prisutan najčešće na vrhu korijena zuba, a nastaje najčešće kao posljedica upale i odumiranja zubne pulpe, što je opet posljedica neliječenih karijesnih lezija ili traumatskih povreda.

Sama intervencija nije bolna, postoji mogućnost pojave otoka, ali ako se pacijent pridržava uputstava nakon zahvata, otok je minimalan i brzo prolazi. 

Tok intervencije prolazi kroz nekoliko faza:

-         Pravi se rez, a vrsta reza zavisi od lokalizacije procesa i same metode rada. Nakon toga, odiže se režanj (sluzokoža i periost-površinski sloj kosti), kada se režanj odigne, uklanja se kost u predjelu vrha korijena kako bi se omogućio pristup samom vrhu i patološkom procesu oko njega, nakon uklanjanja kosti, vrši se kiretaža samog procesa. Veoma je bitno da se ukoni sav patološki promijenjen sadržaj, u protivnom dolazi do recidiva.

-        U narednoj fazi se vrši resekcija (skraćivanje) vrha korijena u kojem se nalaze bakterije, kako ne bi došlo do ponovnog pojavljivanja granuloma. Vrh zuba se skraćuje pod uglom od 0 do 45 stepeni u odnosu na horizontalnu ravan.

-        Naredna faza je punjenje kanala korijena, koje se najčešće vrši kroz krunicu zuba, a u nekim slučajevima kroz skraćeni vrh korijena. Predstavlja hermetičko zatvaranje kanala, kako bi se onemogućio eventualni prodor bakterija i recidiva.

-        Posljednja faza je čišćenje i ispiranje operativnog polja i finalna inspekcija, kako ne bi postali dijelovi punila kanala ili granuloma. Režanj se vraća na svoje mjesto i vrši se ušivanje.

         Zahvat se obavlja u lokalnoj anesteziji i nakon prestanka njenog djelovanja, normalna reakcija je blagi bol. Pacijentu se prepisuju analgetici i preporučuje držanje hladne obloge. Obloga se drži 20 minuta, nakon čega slijedi pauza od 20-30 minuta i tako u krug do kraja dana. Treba izbjegavati zagrijavanje rane, konzumiranje tople hrane i napitaka, a higijena bi trebalo da se odvija normalno, s tim da se vodi računa prilikom pranja rane, da ne bi došlo do povređivanja. Konci se čiste štapićima za uši i uklanjaju se 7. dan nakon operacije.                                                                                                                Apikotomija, ukoliko se pravilno uradi, je trajno rješenje i garantuje očuvanje zuba. 

  PREKANCEROZE ORALNE SLUZOKOŽE

 Sve promjene nastale u usnoj šupljini koje se mogu razviti u tumore nazivaju se prekanceroze. Njihovo rano otkrivanje i prepoznavanje može mnogo da utiče na konačan ishod. Hirurško odstranjivanje rano uočenih promjena daje gotovo stopostotni uspjeh, dok je kod razvijenijih oblika hirurška intervencija dosta obimnija, a prognoza nepovoljnija.

   Promjene koje se nazivaju prekancerozama su leukoplakija i eritroplakija oralne sluzokože. Ove promjene nastaju kada se u epitelnim ćelijama dogodi greška u kopiranju genetskog materijala koja dovede do poremećaja regulacije ćelijskog ciklusa. Takve se ćelije nakon određenog vremena mogu pretvoriti u zloćudne ćelije karcinoma koje se nekontrolisano množe i šire u udaljene organe. Od okolne zdrave sluzokože, prekancerozne promjene se razlikuju svojom karakterističnom bojom – leukoplakija se pojavljuje kao bijela, a eritroplakija kao crvena mrlja. Obe promjene su smještene u nivou sluzokože ili su blago uzdignute, uglavnom ne pokazuju simptome i bezbolne su na dodir. Na dodir se ne razlikuju od okolne sluzokože – imaju istu konzistenciju kao i zdrava sluzokoža. Najčešće mjesto pojavljivanja su podjezična sluzokoža, donja strana jezika, ulaz u ždrijelo i sluzokoža iza zadnjih donjih umnjaka.

   Rizični faktori za razvoj prekanceroza su isti kao i za oralni karcinom, dugogodišnje pušenje i konzumacija alkohola, konstantne iritacije, loši protetski radovi, oštre ivice konzervativnih restauracija… Kod pušača i konzumenata alkohola višestruko je povećana učestalost prekanceroza i oralnog karcinoma. Etil-alkohol i duvanski dim su vrlo jaki kancerogeni, a pokazuju i izraženo sinergističko djelovanje. Prema tome, pušači koji su dodatno skloni konzumaciji većih količina alkohola imaju znatno veći rizik obolijevanja od oralnog karcinoma nego osobe koje samo puše ili samo konzumiraju alkohol.

Pri uočavanju promjena koje odgovaraju navedenom opisu, potrebno se javiti stomatologu ili specijalisti oralne medicine koji će utvrditi radi li se zaista o prekancerozama i preduzeti prikladno liječenje. Potrebno je napomenuti da se i mnoge druge bolesti i promjene oralne sluznice mogu javiti u obliku bijelih ili crvenih mrlja, prema tome, potreban je temeljit specijalistički pregled i dijagnostički testovi kako bi se potvrdila ili otklonila sumnja na prekanceroznu promjenu. Uz sve ostale testove, za potvrdu definitivne dijagnoze prekanceroze potrebno je biopsijom uzeti komadić promijenjene sluzokože i na temelju mikroskopskog nalaza utvrditi karakteristike promjene.

Za uspješno liječenje prekanceroza i sprečavanje njihovog razvoja u pravi karcinom ključno je rano prepoznavanje i odgovarajuće liječenje. U najranijoj fazi, dok se promjena javlja kao eritroplakija ili leukoplakija, za izlječenje je dovoljno hirurški odstraniti promijenjenu sluzokože. Takva operacija je minimalno invazivna, oporavak je vrlo brz, a prognoza izvrsna. U suprotnom slučaju, kod razvijenog karcinoma potrebna je znatno opsežnija operacija koja često uključuje disekciju vrata s uklanjanjem vratnih limfnih čvorova, a ponekad i mišića i krvnih sudova. Opsežnom operacijom nastoji se ukloniti zloćudne ćelije koje su se u fazi uznapredovalog karcinoma proširile na duboke strukture vrata. Uprkos radikalnoj operaciji, ponekad nije moguće odstraniti sve zloćudne ćelije, pa se karcinom ponovno pojavljuje. U tom slučaju potrebna je dodatna operacija, najčešće znatno opsežnija od prethodne. Takođe, zloćudne ćelije mogu ući u krvotok otputovati do bilo kojeg unutrašnjeg organa i tamo razviti metastaze. Metastaze nije moguće ukloniti operativnim putem, već ih je potrebno liječiti agresivnom hemoterapijom, a prognoza  ovakvih slučajeva je izrazito loša.

   Pravovremenim prepoznavanjem i liječenjem prekanceroza može se izbjeći ovakav neželjeni razvoj događaja, a pacijenta poštedjeti opsežnih operacija te mu osigurati brz oporavak i vrlo dobru prognozu.

NEPRIJATAN ZADAH

   Neprijatan zadah (foetor ex ore ili halitosis) može se pojavljivati s vremena na vreme, a može biti i dugotrajan zavisno od faktora uzročnika. Uzročnika neprijatnog zadaha je puno. Kod mnogih ljudi glavni krivci su bakterije nastanjene u usnoj duplji, koje se u odgovarajućim uslovima raspadaju i dovode do neprijatnog zadaha.

   Jedina vrsta, da tako kažemo, fiziološkog zadaha je tzv. ''jutarnji zadah''. U toku sna lučenje pljuvačke se smanjuje, tako da nema prirodnog samočišćenja, naslage na zubima se počinju raspadati, što predstavlja idealno okruzenje za razmnožavanje bakterija. Još ako pored toga niste oprali zube prije spavanja, taj ''jutarnji zadah'' je još intenzivniji.

   Loša oralna higijena je jedan od vodećih faktora uzročnika zadaha. Obimne naslage na zubima, zaostali komadići hrane, upaljene desni, naslage na jeziku veoma doprinose da se Vaš sagovornik odmiče dok pričate. Lošu higijenu obavezno prate karijesom razoreni zubi, eventualne gangrene i parodontološki džepovi. Stomatolog će to vrlo lako prepoznati kao uzrok i pomoći da se otkloni. Neprijatan zadah se takođe javlja nakon vađenja zuba (usljed raspadanja koaguluma) ili hiruških intervencija. Osobe sa ulcerativnim promjenama u ustima (afte, ulcerozni gingivit, herpetični stomatit), sa nekrotičnim promjenama (leukoze, AIDS) imaju vrlo opor i jak zadah.

   Ishrana je vrlo bitan faktor, jer je pored loše higijene jedan od glavnih uzroka. Konzumiranje nekih namirnica kao što su crni i bijeli luk, kuvanih jaja, alkohola dovodi do vrlo neprijatnog mirisa, jer se te materije rastvaraju u crijevima i putem krvi dospijevaju u pluća, tako da pranje zuba nakon konzumacije bijelog luka neće puno pomoći. Nakon jedne cigarete neprijaten zadah se osjeća od 10 do 15 sati. Proizvodi koji će biti od pomoći da održite svjež dah su žvakaće gume, bombone bez šećera, kao i celer i šargarepa.

   Suva usta (kserostomija) su takođe stanje koje prati neprijatan zadah. Smanjeno lučenje pljuvačke dovodi do nedovoljnog fizioliškog ispiranja usta, pa sve ono što je trebalo da sa pljvačkom ode iz usta, ostaje u njima. Kserostomija je posljedica uzimanja određenih lijekova, konstantnog disanja na usta ili nekog od oboljenja pljuvačnih žlijezda. Stanje se može popraviti konzumiranjem veće količine vode, bombona ili žvakaćih guma, a kod težih stanja upotrebom vještačke pljuvačke.

   Ukoliko su Vam zubi zdravi, oralna higijena zadovoljavajuća, nemate suva usta, onda je vjerovatno uzročnik neko od sistemskih oboljenja. Neka od njih su: hronična upala sinusa, hronični bronhitis, infekcija disajnih puteva, dijabetes, neka oboljenja jetre i bubrega, kao i visoka temperatura, proliv i povraćanje. U tom slučaju potrebno je obaviti analize kako bi se utvrdilo šta je uzrok, jer je tad zadah samo pokazatelj i sekundarni problem. Sistemske bolesti treba adekvatno liječiti i tako će uz njih nestati i neprijatan zadah.

   Pranjem zuba i jezika, upotrebom konca i tečnosti za ispiranje usta i redovnim stomatološkim pregledom kao i uklanjanje kamenca, učiniće Vaš zadah prijatnim i tako ćete se i Vi bolje osjećati, a i ljudi oko Vas.

P A R O D O N T O P A T I J A – BOLEST DANAŠNJICE

PARODONTOPATIJA je, poslije karijesa, najrasprostranjenija bolest savremenog svijeta.

To je oboljenje potpornog aparata zuba, hroničnog karaktera, bez burnih kliničkih simptoma, koje vremenom dovodi do klimanja i gubitka zuba.

Parodoncijum čine: desni, korijen zuba, korijenski ligamenti i okolna kost. 

UZROCI PARODONTOPATIJE

   Uzrok paradontopatije su meke (plak) i tvrde naslage (kamenac). PLAK počinje da se stvara već nekoliko minuta poslije pranja zuba. On nastaje i kada se ne unosi hrana a ne samo za vrijeme jela. Osnovnu strukturu dentalnog plaka čine BAKTERIJE. Njih ima oko 220 biliona u jednom gramu plaka. Kada se poslije dužeg ne pranja zuba u plak useli kalcijum iz pljuvačke, nastaje KAMENAC. Bakterije iz plaka i kamenca, vremenom postepeno degradiraju desni, korijenske ligamente (koji učvršćuju zub u čašici) i samu kost. Destrukcija vremenom napreduje, zubi počinju da se klimaju i vremenom ispadaju. Dakle, važno je zapamtiti, da i zub bez karijesa, može se vremenom rasklatiti i na kraju ispasti. Pored kamenca, postoje i drugi faktori koji mogu dovesti do ovog oboljenja: nepravilan položaj i nepravilan oblik zuba, neadekvatne plombe i protetski radovi, žvakanje samo jednom stranom vilice, korišćenje meke hrane, naslijeđe i sl.

KLINIČKA SLIKA PARODONTOPATIJE 

   Parodontopatija počinje upalom desni koje postaju blago crvene, malo uvećane i blago krvare pri pranju zuba. Krv ili sukrvica se mogu javiti i pri žvakanju tvrđe hrane. Proces vremenom napreduje i dolazi do ogolićavanja vratova zuba tj.povlačenja desni. Zubi izgledaju kao da su porasli u dužinu. Važno je napomenuti da pored spuštanja desni, spušta se (atrofira) i vilična kost. Zbog odvajanja desni od zuba, između desni i zuba se javlja prazan prostor koji se naziva džep (parodontalni džep). On se često upali pa nastaju jaki bolovi. Inače, parodontopatija nije praćena bolovima. Bakterije vremenom pojačavaju djelovanje pa atrofija desni, ligamenata i kosti napreduje. Zubi se sada klate u većem stepenu, dolazi do pomijeranja zuba (migracije), kao i do isplivavanja iz vilice. U krajnjem stadijumu zubi počinju da ispadaju ili sami od sebe ili pri jelu ili nekom drugom nadražaju. Ono što treba znati je da bolest traje dugo, da povremeno nastaju poboljšanja (ali ne i spontano izlječenje ), i da će se bolest nastaviti ako se ne preduzmu adekvatne terapijske mjere. 

KAKO SPRIJEČITI I LIJEČITI PARODONTOPATIJU

   Najvažnija stvar u liječenju parodontopatije je blagovremeno otkrivanje i djelovanje na nju. Pored genetskih predispozicija, gingivitis, kao početnu fazu, idealno bi bilo prepoznati i liječiti, jer je to period kada se najviše može uticati na razvoj paradontopatije. Uklanjanjem naslaga i ostataka hrane sa zuba, dobrom oralnom higijenom i redovnim kontrolama, parodontopatija se moze spriječiti, ako je u početnoj fazi i zaustaviti. Za uklanjanje mekih naslaga dovoljno je redovno prati zube četkicom, korisiti konac i rastvore za ispiranje usta. Pored mekih, uzročnici ovog oboljenja su i čvrste naslage (kamenac, konkrementi, pigmentacije). Stomatološkom intervencijom ultrazvučnim aparatom, uklanjaju se čvrste naslage i taj postupak bi se trebao ponavljati na svakih 3 do 6 mjeseci.

   U slučaju oboljenja u poodmakloj fazi, gdje se dijagnostikuju parodontalni dzepovi, terapija je komplikovanija, duze traje, a uspjeh nešto manje zagarantovan. Kod plićih dzepova dovoljna je kiretaža i ispiranje radi uklanjanja subgingivalnih (ispod nivoa desni) konkremenata, bakterija i mikroorganizama nastanjenih u dzepu. Intervencija se obavlja u lokalnoj anesteziji. Nakon kiretaže uvodi se stroga oralna higijena kako bi se parodontopatija zaustavila. Po potrebi kiretaža se ponavlja. Ako je parodontopatija vec u terminalnom stadijumu kada postoje duboki inficirani dzepovi i gubitak velike količine kosti, jedino rješenje je ''režanj'' operacija kojom se uklanjaju fibrozno tkivo i konkrementi sa mekih i tvrdih zubnih tkiva, a potom ugrađuje potrebna količina vjestacke kosti.

   Nakon hiruške intervencije, dalja terapija je ispravljanje međuzubnih odnosa (ako su narušeni), jer je to takođe jedan od faktora u nastanku parodontopatije. U slučaju tjeskobe problem je onemogućeno samočišćenje, a kod rastresitog zubnog niza, u slučaju loše oralne higijene, zubne naslage formiraju se cirkularno, I brže dovode do razaranja potpornog aparata zuba. Takve anomalije se mogu ispraviti protetski (brušenjem) ili ortodontski (postavljanjem fiksnog ortodontkog aparata). Najčešće se vrši brušenje takvih zuba, pogotovo kod izraženijeg oboljenja, jer ortodontsko pomijeranje zuba zahtjeva I određenu količinu kosti, koja je oskudna.

   Posljednja faza terapije, bez koje bi sav prethodni trud i pacijenta i terapeuta bio uzaludan je primjena mjera koje ce održati postignuto stanje. U te mjere spadaju redovni kontrolni pregledi koji su u početku na mjesečnom nivou, a kasnije na dva do tri mjeseca, konstantna motivacija pacijenta za održavanje oralne higijene i uklanjanje eventualnih recidiva. Najvažnije je da se pacijent strogo pridržava datih uputstava najmanje godinu dana, kada su recidivi najcesci. Ako se i pojave, jedino se mogu uočiti na redovnim kontrolama , a kad ih pacijent uoči, tada je već kasno i cijela terapija bi morala ispočetka da se sprovodi.

   Na kraju, prijeko je potrebno podizanje svijesti pacijenata i podsticanje na prevenciju parodontopatije jer smo najčešće sami krivci za njeno nastajanje.

PRELOM ILI IZBIJANJE ZUBA – RAZLOG ZA BRIGU???

     Povrede zuba i okolnih struktura izazivaju mnogo bola i stresa kako kod djece tako i kod roditelja, pa se prema tome svrstavaju u prvi stepen hitnosti. Učestalost ovih povreda jako varira jer se u obzir uzimaju različite dobne grupe, ali su najčešće između druge  četvrte godine života kada se razvija motorna koordinacija I djeca nisu sposobna da procijene rizike pri svom neuravnoteženom kretanju.

     Najčešći uzroci povreda su padovi, udarci o čvrste predmete,saobraćajne nesreće, a kod starije djece I adolescenata to su tuče, povrede prilikom sportskih aktivnosti…

Predispozicije za nastanak povreda mogu biti kada dijete ima isturene (protrudirane) gornje prednje zube, kratku gornju usnu (koja, kada je normalne dužine, ublažava udarac), neki psihološki faktori kao što su temperament ili stres.      Najčešće povrede su prelomi krunice i korijena zuba kao i potpuno izbijanje zuba, što uz krvarenje i moguću razderotinu usne daje vrlo stresnu sliku kako za dijete tako i za roditelje. Ono što je prijeko potrebno je smiriti dijete i otici u stomatološku ambulantu. Takođe je potrebno upamtiti vrijeme nastanka povrede, jer je to vrlo bitno za dalju terapiju, posebno ako je došlo do izbijanja ili preloma zuba pri čemu je otvorena pulpa (živac). U slučaju izbijanja zuba samo simren i pribran roditelj može pomoći djetetu. 

Šta učiniti ako dođe do izbijanja zuba?

     Ne paničiti, staviti hladne obloge i potražiti zub. Izbijen zub držati samo za krunicu i isprati u mlakoj vodi, nikako za korijen, ne čistiti ga prstima, četkicom, ne brisati i ne sušiti! Poželjno je pokušati vratiti zub u ranu držeći ga za krunicu, ako to uspije, fiksirati ga prstom ili zagrizom i tkao otići stomatologu. 
     Ako se zub iz nekog razloga ne može vratiti u alveolu (zubnu čašicu), potrebno je znati kako transportovati zub do ambulante. Prije svega, ne smije proći više od jednog sata od izbijanja. Zub potopiti u mlijeko, pljuvačku (u ustima uz obraz), vlažnu maramicu, fiziološki rastvor ili rastvor mlake vode i soli (2 dl vode i kašičica soli). Najgori način transporta je u suvoj maramici, gazi, krpi ili sl. 
     Ukoliko je zub pao na nečistu površinu potrebno je napomenuti stomatologu koji će dijete uputiti pedijatru radi prevencije tetanusa. 
     Stomatolog će, ako je to moguće, vratiti zub na mjesto, izvršiti imobilizaciju kompozitnim splintnom koji se nosi 7 do 15 dana, a pacijent je u obavezi da narednih godinu dana dolazi na kontrole. U slučaju da zub nije pronađen ili se ne može reponirati, stomatolog će zajedno sa ortodontom odrediti tok terapije. 

Smirenim djelovanjem roditelja, brzom reakcijom i hitnom posjetom stomatologu šanse za uspijeh terapije su veće.